Vasilije Josip Jordan rođen je 1. ožujka u Zagrebu, a majka Franciska i otac Martin bili su podrijetlom iz susjedne Slovenije.
Upisuje muzičku školu u rodnom Zagrebu u kojoj dvije godine pohađa odsjek violine.
Upisuje Školu primijenjene umjetnosti koju završava nakon pet godina.
Izuzetno ga nadahnjuju radovi na izložbi Miljenka Stančića i Josipa Vanište u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu.
Upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu na kojoj je diplomirao 1958. u klasi profesora Ljube Babića.
Tijekom studijskog putovanja Italijom pod vodstvom profesora Babića uči o velikanima Giottu i Guardi te sazrijeva kao slikar.
Upoznaje velikog slikara Miljenka Stančića s kojim započinje prijateljstvo koje će trajati do Stančićeve smrti 1977. godine.
Godina od osobite važnosti u Jordanovu životu. Osim što prvi put samostalno izlaže u Gradskoj galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu i predstavlja svoj slikarski stil, svoj rad predstavlja i u Izložbenom salonu Udruženja likovnih umjetnika Srbije u Beogradu, a iste godine ženi Dragicu Cvek Jordan, mlađu kolegicu sa studija.
Priprema prvu samostalnu izložbu u Galeriji umjetnina u Splitu. Izlaže u novosadskom Izložbenom salonu Udruženja likovnih umjetnika AP Vojvodine. U Rijeci na 2. Bijenalu mladih dobiva 1. nagradu za slikarstvo. Izlaže u Dubrovniku u Umjetničkoj galeriji (sveukupno 8 slikara).
Prva samostalna izložba u inozemstvu u Antwerpenu (Galerie Aghte) i u beogradskoj galeriji Doma JNA (Biffel – Jordan – Lesiak).
Po prvi puta samostalno izlaže u skopskom Muzeju suvremene umjetnosti, zatim u Beogradu na 2. Trijenalu likovnih umjetnosti i dobiva 2. nagradu za slikarstvo te naposljetku u Bruxellesu (Galerie de la Madelaine, Salon International de la Fantasmagie).
Useljava sa suprugom Dragicom u svoj atelje i dom u Voćarskoj ulici 76. Izlaže na 1. zagrebačkom salonu. Dobiva otkupnu nagradu u São Paolu na 8. Međunarodnom bijenalu umjetnosti, zatim na 5. Međunarodnom bijenalu suvremenih umjetnosti u San Marinu te u Parizu (Galerie Lambert, „5 jeunes peintres d’Europe de l’Est“).
Dobiva nagradu ULUH-a za slikarstvo na Salonu udruženja likovnih umjetnika Hrvatske u Zagrebu. Sudjeluje na izložbama u Starom gradu (Zbirka umjetnina Juraj Plančić), Rijeci (4. Bijenale mladih), Eisenstadtu (Orangerie im Schlossgarten). U Parizu (Galerie Lambert) iste godine po prvi puta izlaže samostalno.
Izrazito plodna godina za Jordana u kojoj svoja djela predstavlja domaćoj i stranoj kulturnoj publici: izlaže u Beogradu (Muzej savremene umetnosti), Ljubljani (Umjetnička galerija), zagrebačkoj Modernoj galeriji; u Beogradu na 3. Trijenalu likovnih umetnosti, Aleksandriji na 7. Bijenalu mediteranskih zemalja, ponovno u Beogradu (Galerija Doma JNA), Montrealu (jugoslavenski paviljon na svjetskoj izložbi Expo ’67.) i ponovno u Parizu (Galerie Lambert) na izložbi mladih.
“U svojem ateljeu odbrojavam svoje vrijeme čiji tijek pokušavam na neki način zaustaviti u svojim slikama.“
– V.J. JORDAN
Izlaže u Belgiji (Gallerie Isy Brachot u Bruxellesu) koja promiče nadrealističku estetiku i zbog koje postaje zanimljiv belgijskoj kulturnoj sceni. S ovom galerijom njeguje više od desetljeća dugu vezu - ona ga etablira u Europi. U Zagrebu sudjeluje na 4. Zagrebačkom salonu, zatim u Bologni (Archigimnasio. „Arte figurative zagabrese d’oggi“), u rovinjskom Muzeju grada i u Balama (Castrum vallis). U vinkovačkoj Galeriji umjetnosti priprema prvu samostalnu izložbu.
Rađa mu se sin Martin. Ponovno izlaže u rovinjskom Muzeju grada, u Balama (Castrum Vallis), na 5. Zagrebačkom salonu te u Bruxellesu (Galerie Isy Brachot).
Održava prvu samostalnu izložbu u Bruxellesu (Galerie Isy Brachot).
Ponovno izlaže u Beogradu (Galerija Doma JNA), zatim na Malom likovnom salonu u Novom Sadu (Dogan – Jordan) te dva puta u rodnom Zagrebu – u Umjetničkom paviljonu („Nadrealizam i hrvatska likovna umjetnost“) i u Modernoj galeriji („Monografska izložba“).
Rađa mu se kći Jelena. Izlaže na 8. Zagrebačkom salonu, a u Belgiji održava drugu samostalnu izložbu u organizaciji galerije Galerie Isy Brachot u Knokke le Zouteu.
Održava treću samostalnu izložbu u Belgiji (Galerie Isy Brachot), a potom svoje radove predstavlja u dubrovačkoj Umjetničkoj galeriji na izložbi „Jugoslavenska suvremena umjetnost“.
Izlaže u Izložbenom prostoru JNA u Zagrebu te ponovno u Belgiji (Galerie Isy Brachot).
Zajedno sa suprugom Dragicom izlaže u vinkovačkoj Galeriji umjetnosti, a zatim u Parizu (Galerie des Grands Augustins) održava svoju drugu samostalnu izložbu. Svoju četvrtu samostalnu izložbu održava u Knokke le Zouteu, u organizaciji belgijske galerije Galerie Isy Brachot.
Nastavlja dugogodišnju suradnju s belgijskom galerijom Galerie Isy Brachot u kojoj sudjeluje na izložbi „Ars sans frontiers X“. Izlaže u Rathausu u Mainzu („Moderne Kunst in Croatien“), osječkoj Galeriji likovnih umjetnosti („Autoportret u novijem hrvatskom slikarstvu“), u zagrebačkoj Galeriji Dubrava (Čular – Jordan) te beogradskom Paviljonu Cvijeta Zuzorić („Aktuelnosti u hrvatskoj likovnoj umjetnosti“).
Izabran je za docenta na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Istovremeno studijski boravi u Parizu. Ponovno izlaže sa suprugom Dragicom, no ovoga puta u Belgiji (Galerie Isy Brachot). U zagrebačkoj Modernoj galeriji „Josip Račič“ održava aukcijsku izložbu.
Sudjeluje na izložbama u Dubrovniku i Osijeku („Novi oblici figuracije“, „Mrtva priroda u novijem hrvatskom slikarstvu“) te samostalno izlaže u Zagrebu u studiju Moderne galerije „Josip Račić“. Ponovno izlaže u Belgiji (Galerie Isy Brachot).
Sudjeluje na trima izložbama: „Jugoslavensko slikarstvo šeste decenije“ u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu, „Ars sans frontiers XII“ u galeriji Galerie Isy Brachot u Belgiji te u galeriji Galerie Stadthaus u St. Gallenu u Švicarskoj.
“Načelno me smatraju nadrealistom. No to proizlazi iz vanjske i površinske sličnosti s tim stilom …svijet kojem ja pripadam mogao bi se obilježiti drugom konstantom postojanja, a to je novi realizam poetske fantastike…”
– V.J. JORDAN
Izlaže u galeriji Galerie Isy Brachot u Belgiji (Delvaux – Jordan) i u osječkoj Galeriji likovnih umjetnosti.
Iznimno dinamična godina za Jordanovu karijeru. Izlaže u Belgiji (Galerie Isy Brachot) i u splitskoj galeriji Alfa. Josip Depolo objavljuje monografiju „JORDAN“. Također je izabran za redovitog profesora na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Jakov Sedlar snima četrnaestminutni biografski film „Jordan 82“ po scenariju Ada Kožula. Iste godine, Miro Mahečić daje svoj prilog kao autor desetminutnog filma o TV-izložbi pod nazivom „Vasilije Jordan“.
Izlaže u Belgiji (Galerie Isy Brachot) i u zagrebačkoj Galeriji Schira.
Jordan izlaže u Njemačkoj (Galerie Buttenheim), gornjostubičkom Muzeju seljačke bune, dubrovačkoj Modernoj galeriji te varaždinskom Izložbenom salonu Galerije slika.
Izlaže u Lozani, na 6. Dubrovačkom salonu u Dubrovniku te u zagrebačkoj Galeriji Schira.
Velika godina za Jordana koji ostvaruje zasluženi ugled na talijanskoj kulturnoj sceni nakon izložbe „Antologica di Jordan“ u dvije galerije u Padovi (Civica galleria di Piazza Cavour i Galleria Selearte). Nešto kasnije slijede izlaganja u dvama galerijskim prostorima u Bologni (Palazzo Re Enzo i Palazzo Accursio). Osim kulturne javnosti, Jordana hvale i talijanski likovni kritičari. Isto tako, ponovno izlaže u Lozani (Galerie Bellefontaine), Ljubljani (Galerija Ars) te u Umjetničkom paviljonu Juraj Šporer u Opatiji.
Ponovno izlaže u Bologni, u galerijskim prostorima Palazzo Re Enzo i Palazzo Accursio, zatim triput u Zagrebu (Galerija Schira, Umjetnički paviljon i Galerija Amadeo), splitskoj Galeriji Priska i u Rimu (galerija Don Chisciotte). Također prvi put izlaže u Finskoj, točnije u Punkaharju (Retretti Art Centre).
Stvara grafičku mapu „Perpetus Augustus – Hommage a August Šenoa“ sačinjenu od ciklusa grafika u bakropisu biblioteke Tempora Zbirke Biškupić, Zagreb. Predgovor piše Mirko Tomasović. Svoja djela izlaže u Milanu (Studio Steffanoni), Valjevu (Moderna galerija), supetarskoj Galeriji „Ivan Rendić“, u Albano Termama u Italiji (Museo Civico) te u Domu kulture u Pućišćima.
Iste godine kad mu izlazi monografija, Jordan priprema nekoliko izložbi u prestižnim talijanskim galerijama u Milanu, Padovi i Bresciji (Galeria Selearte, Galeria il Segno Contemporaneo) te u Hrvatskoj - u riječkoj Galeriji Laval i zagrebačkoj Galeriji Kraljević.
Izlaže dvaput u Italiji – u Veneciji, točnije u Galeriji Santo Stefano s Giorgiom De Chiricom na temu „Oniričko, fantastično, nadrealno“ te u mjestu Piove di Sacco (Civica galleria). Izlaže i u Hrvatskoj, točnije u zagrebačkoj Galeriji Mala.
Postaje dekan Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlaže u dubrovačkoj Umjetničkoj galeriji, zagrebačkoj Kapeli sv. Dizme, osječkoj Galeriji likovnih umjetnosti i velikogoričkoj Galeriji Kordić. Dobiva godišnju nagradu Vladimir Nazor za svoj sakralni ciklus „Corpus Christi“.
Izlaže u zagrebačkom Studiju D i u Muzejsko-galerijskom centru te u Viareggiju (Galleria Pegaso).
U proizvodnji HTV-a, Milan Bešlić snima tridesetminutni dokumentarni film „JORDAN – druga strana svjetlosti“ za koji glazbu sklada Frano Parać. Izlaže djela u Kölnu (Art Gallerie Reich) i ponovno u zagrebačkom Muzejsko-galerijskom centru na izložbi „Hrvatski umjetnici za porušene crkve u Trebinjskoj biskupiji“.
“Vasilije Jordan autentičan je pjesnik vizualnog sjećanja…”
– GIORGIO SEGATO
Izlaže u mjestu Kostanjevica ob Krki u Lamontovom likovnom salonu, Mariboru (Galeriji Hest), varaždinskoj Galeriji Doraart, zagrebačkom Muzeju Mimara, a zatim ponovno u Padovi (Galeria Selearte) i dubrovačkoj Umjetničkoj galeriji.
Utemeljuje Akademiju likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu u Bosni i Hercegovini zajedno sa Stipom Sikiricom i Miroslavom Šutejom uz pomoć fra Vendelina Karačića i fra Joze Pejića. Ovdje ostaje niz godina kao pročelnik za slikarstvo, zatim dekan te osnivač i pročelnik postdiplomskog studija Ars Sacra. Izlaže u Bologni (Galleria La Medusa), čakovečkom Centru za kulturu i Samoneti (Galleria Del Comune).
Ponovno izlaže u Padovi (Galeria Selearte), ninskoj Galeriji Višeslav, splitskoj Galeriji Kula te u zagrebačkom Domu hrvatskih likovnih umjetnika i Galeriji Klovićevi dvori.
Samostalno izlaže u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu pod nazivom „Jordan 1972. – 1997.“ i u Kölnu (Art Gallerie Reich) te u Dubrovniku na 2. Mediteranskim susretima na kojima dobiva počasnu nagradu Ex Aequo. Također izlaže i u Širokom Brijegu, u Muzeju i galeriji franjevačkog samostana.
Izlaže u Bratislavi (Narodne osvetove centrum), Mariboru (galerija Ars sacra), porečkoj galeriji Kuća dva sveca, zagrebačkom Muzeju Mimara te u Brežicama u Sloveniji (Posavski muzej).
Stvara Harmicu, svečani zastor Hrvatskog narodnog kazališta zajedno s Rudolfom Labašem. Izlaže u zagrebačkim galerijama Sobota i Grubić te splitskoj galeriji Kula. Rađa mu se prva unuka Sonja.
Umirovljuje se na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i priprema veliku retrospektivu u splitskoj Palači Milesi HAZU čiji katalog sadrži predgovore Stanka Špoljarića i Andriane Škunce i kojeg objavljuje galerija Kula u Splitu. Izlaže i u Novalji u galeriji Era te u Slavonskom Brodu u Galeriji Branko Ružić.
Izlaže u zagrebačkoj galeriji Forum.
Izlaže u krapinskoj Galeriji grada i vukovarskom Gradskom muzeju.
Postaje scenograf Verdijeve opere „Simon Boccanegra“ u režiji Petra Selema. Izlaže u zagrebačkoj galeriji Canvas, splitskoj galeriji Kula te u Parizu (Centre L’Etrepot).
Izlaže sa suprugom Dragicom Cvek Jordan u Širokom Brijegu, točnije u Muzeju i galeriji franjevačkog samostana te u zagrebačkoj Galeriji Vladimir Filakovac.
Ponovno izlaže sa suprugom Dragicom Cvek Jordan, no ovoga puta u zagrebačkoj galeriji Mona Lisa.
“Gdje bi drugi bili suviše demonstrativni ili pretjerano literarni, Jordan zna očuvati rastojanje pred tajnom, pred smrću, ili zaustaviti vremena. Svečanost će se doskora nastaviti i likovi će najposlije progovoriti: ne bismo smjeli svojom nasrtljivošću požuriti ovaj proces. Rijetko nas je jedan slikar snoviđenja umio tako dirnuti uz pomoć veoma istančanih i trajno djelotvornih sredstava.”
– Alain Bosquet
Izlaže u šibenskoj galeriji Sv. Krševan, opatijskom Umjetničkom paviljonu Juraj Šporer i zagrebačkoj galeriji Mona Lisa.
Izlaže u Kölnu (Galerie Stefan Röpke), u splitskoj Palači Milesi HAZU i zagrebačkoj galeriji Mona Lisa.
Izlazi monografija „JORDAN“ autora Giorgia Segata i Milana Bešlića, u nakladi izdavačke kuće AGM iz Zagreba. Jordan izlaže u zagrebačkoj galeriji Shalom i supetarskoj galeriji Capra.
Izlaže u Dubravama, u galeriji Šimun („Stalni postav hrvatske likovne umjetnosti 20. stoljeća“). Moderna galerija u Zagrebu postavlja izložbu „Vasilije Josip Jordan / Retrospektiva, opus 1951. - 2010.“ koju Marko Ribarić naziva "krajem godine za sladokusce."
Izlaže u Slavonskom Brodu u likovnom salonu Vladimir Becić.
Svoja djela izlaže u Čapljini, BiH, u umjetničkoj galeriji Hrvatskog kulturnog sjedišta.
Zagrebačka Moderna galerija prikazuje retrospektivu Jordanovih djela.
Gerd Lindner, kustos i upravitelj Panorama muzeja u Bad Frankenhausenu, u srcu Tiringije, predstavlja Jordanov opus od devedesetak radova u velikoj retrospektivnoj izložbi koja privlači više od 10.000 posjetitelja.
Umire 12. ožujka u Zagrebu, u 85. godini života.
