Radovi

Samotar (1964. – 65., 1969., 1976., 1980., 1986., 1996.)

“U tim slojevima slikareva rukopisa amalgamirani su duhovni i duševni, ali i materijalni tragovi ljudskoga postojanja u dugome taloženju na površini slike u jedinstvenoj morfologiji palimpsesta: titraj svjetlosti, daleki događaji, ljudi kojih više nema, osjećaji samoće, sjetna prolaznost, tuga uličica u predgrađu, čežnja za dalekim prostorima djetinjstva, spleen grada, otuđenost, nespokojstvo… “

— Milan Bešlić