Homo volans (1971., MG u Zagrebu)
“Enigmatski znak Homo volans možda bi zračnom okomicom mogao nadvisiti tlapnje: Obitavališta, Bazena, Lagune, Odlaska, Promenade, Samotara. U zanosu vlastite vizije razmaknuti obrise gradova, zidova od opeka, vrata boje umbre, uzrniti ruine katedrale na nekom mističnom trgu – sjedištu svijeta, u kojem se tek po nečujnu letu naslućuje novo iskustvo. Takav tijek putovanja kroz findesiècleovsko slikarstvo Vasilija Josipa Jordana povezuje osjećaj kraja i početka drugog vremena, što se naziva oniričkim prostorom.”
— Andriana Škunca
